Svatko od nas može posvjedočiti povezanosti mozga i crijeva bez da smo o tome negdje učili ili čitali. Dokaz tomu je i dobar osjećaj nakon konzumiranja čokolade ili neke druge nama drage hrane, ali i s druge strane, probavne smetnje prije određenih događaja poput razgovora za posao, ispita ili napetih međuljudskih odnosa.

No, znanstvena zajednica je tek prije nekoliko godina počela posebnu pažnju pridavati osi mozak crijevo uvidjevši njezinu važnost za cjelokupno čovjekovo zdravlje. Činjenica da se unutar stjenke naših crijeva nalazi 100 x 106 živčanih stanica te da one predstavljaju veliku važnost za naše mentalno zdravlje doprinijela je tome da se crijeva nazivaju i „drugim mozgom“. Naš drugi mozak proteže se kroz slojeve stijenke cijelom dužinom crijeva. Ta velika živčana mreža tvori potpuno autonoman, nezavisan živčani sustav koja redovno komunicira s mozgom. Danas se zna kako od 10 informacija razmijenjenih između središnjeg i živčanog sustava crijeva, 9 idu od crijeva prema mozgu, a tek 1 od mozga prema crijevima. U toj komunikaciji naš mozak i crijeva koriste isti jezik koji se sastoji od kemijskih signala, takozvanih neurotransmitera ili neuroprijenosnika. U njih ubrajamo serotonin, dopamin, endorfin i mnoge druge.

Zanimljivo je kako se čak 90% velikog broja neuroprijenosnika proizvodi i skladišti upravo u drugom mozgu. U slučaju serotonina čak i preko 95%, a tek manji dio u mozgu. Serotonin prvenstveno asociramo s njegovom ulogom na naše raspoloženje i emocije. Serotonin je onaj koji je zadužen za osjećaj zadovoljstva, opuštenosti te unutarnjeg mira.

Danas se smatra kako je čak 60% proizvodnje serotonina stimulirano od strane crijevnog mikrobioma: crijevnog eko-sustava koji sadrži trilijune bakterija i nalazi se uz površinu crijevne stijenke. Crijevni mikrobiom utječe na probavu, metabolizam i imunost te na os mozak-crijeva tako što modulira dostupnost signala kojima se ova komunikacija odvija, kao što je serotonin, tzv. „hormon sreće“.

Kako prirodno potaknuti proizvodnju seratonina?

Serotonin se proizvodi od esencijalne aminokiseline triptofana koja u naše tijelo dolazi putem prehrane i obično se nalazi u hrani kao što su meso, mliječni proizvodi, jaja i orašasti plodovi. No, to ne znači da trebate jesti samo to da bi potaknuli proizvodnju serotonina i time bili sretniji.

Važna je redovna, uravnotežena i raznovrsna prehrana te po mogućnosti pripremljena od sezonskih namirnica. Pri tome je dobro pridati pažnju jedenju kao ritualu, trenutku odmora i opuštanja, a ne hranu konzumirati usput, na brzinu i bez pažnje. Ako pogledamo čimbenike koji utječu na sastav i funkciju crijevnog mikrobioma, genetika utječe samo s 12% a prehrana s čak 57%. To znači da svojom prehranom možemo promijeniti više od polovice svog mikrobioma, na bolje ili na gore. Vlakna su glavna hrana naših bakterija, osobito prebiotici čijim unosom možemo biti sigurni da ćemo imati uravnotežen i snažan crijevni mikrobiom koji jamči i prisutnost serotonina.

Osim prehrane, izloženost sunčevoj svjetlosti može potaknuti lučenje serotonina kao i redovno kretanje i tjelovježba.

Seratonin i mentalno zdravlje

Osim što se naziva hormonom sreće, serotonin pomaže regulirati druge funkcije u vašem tijelu poput probave, spavanja i zdravlja kostiju. Kada je riječ o sreći i tome kako se osjećamo svaki dan, serotonin pridonosi smanjenju depresije i reguliranju osjećaja tjeskobe.

Smatra se da mnogi uobičajeni lijekovi za mentalne poremećaje djeluju mijenjajući način na koji naš mozak koristi serotonin. Još uvijek među istraživačima postoji rasprava o ulozi serotonina u mentalnom zdravlju. Rane teorije sugerirale su da nizak serotonin uzrokuje depresiju. Međutim, stvar je nešto kompleksnija jer poremećaji raspoloženja mogu proizaći iz kombinacije čimbenika uključujući neurološke promjene u mozgu, životna iskustva i zdravstvena stanja.

Na kraju, ono što znamo je da naša crijeva i mozak održavaju kontinuiranu komuniciraju koristeći kemijske signale kao što je serotonin. Iako su bakterije unutar našeg crijevnog mikrobioma ključne za dostupnost serotonina, mi smo oni koji svojim životnim odlukama svaki dan možemo „nahraniti“ naš mikrobiom. Ova činjenica ide u prilog tome da kroz način života, prehranu, kretanje, san, ali i odnose s drugima i način suočavanja sa stresnim situacijama imamo određenu kontrolu nad vlastitim zdravljem, kako tjelesnim tako i mentalnim.